1.
Sat se otegnuo unedogled. Glave večine učenika su bile naslonjene na klupe, dok je bilo nekoliko koji su svoje pridržavali dlanovima, tako da su stavili nadlaktice na klupe, praveći se da slušaju. Ethan se nije potrudio čak ni to učiniti. Spavao je glave naslonjene na svoju crnu školsku torbu, čak povremeno i zahrkavši. Josh koji je kraj njega sjedio je bio jedan od rijetkih učenika koji su još slušali profesoricu Methleberry. Njegova široka ramena i glava ukrašena dužom plavom kosom su mi zaklanjali pogled na prednji dio razreda. Ali s obzirom da se uopće nisam potrudila pomaknuti se u stranu od prozora, ne mogu ga kriviti. Lanina kosa boje crne kave bila je razasuta po cijeloj našoj zajedničkoj klupi, njena glava naslonjena na njenu ruku, a njena pernica na podu između naše i Ethanove i Joshove klupe.
Povukla sam rukav svoje crne dolčevite prema gore te pogledala na sat. Sretno sam uzdahnula shvativši da je preostala još samo minuta do kraja sata. Laktom sam cimnula Lanu kako bih je probudila. Nešto je progunđala, ne pomaknuvši se. Rukom sam joj žestoko protresla rame te joj rekla da će sada zvoniti. Razbudila se te spremila svoje stvari usput se čudeći mjestu na kojem je pronašla pernicu.
"Zar si cijeli sat slušala?" sumnjičavo me pogledala zamahnuvši kosom.
Odmahnula sam glavom. "Pažnja mi je popustila još kod prvih trolskih ratova."
"Čega?" upita me začuđeno. Ona je na tom dijelu već odavno bila izbubljena u svijetu snova.
Zvono me prekinulo u odgovoru stoga sam jednostavno odmahnula glavom i ustala. Prva sam izašla na gotovo pusti hodnik. Stavila sam slušalice mp4-a u uši te se usredotočila na hod do sljedeće učionice u kojoj smo trebali imati Proricanje sudbine. Odmore sam uglavnom provodila uz slušajuči glazbu, pušeći cigarete na prohladnom vjetru ili ponavljajući gradivo za sljedeći sat.
Kroz sada već pune hodnike sam se probila do učionice broj 13, u kojoj smo uvijek imali Proricanje sudbine. To je zapravo bilo ironično, jer je profesorica tog predmeta bila užasno praznovjerna.
Na prolasku kroz vrata me zaustavio čvrsti stisak na nadlaktici. Okrenula sam se isključivši mp4. Izvijeno sam se nasmješila ugledavši osobu ispred sebe.
"Ne. Ideš. Na. Sat." isprekidano je rekao. Uzdahnuo je par puta da unormali disanje a zatim dovršio rečenicu. "Danas je petak, ovo ti je zadnji sat, a ja imam whisky i čistu vodku."
"Dobit ću kaznu ako još jednom markiram."
Nestrpljivo je odmahnuo glavom. "Jednostavno ćeš reći Cadfaelici da si imala viziju da će te snaći strašna nesreća ako danas budeš na njenom satu." Frajerski je prošao rukom kroz svoju zamršenu kosu.
Slegnula sam ramenima. "Tako ionako nisam napisala zadaću. Idemo, u ponedjeljak ću joj reći."
Izvijeno mi se nasmješio i prijateljski me zagrlio oko ramena. "Dođi."
Zajedno smo se progurali do kraja hodnika gdje je bilo nešto manje ljudi. Večinu njih sam znala samo iz viđenja, no par dobro znanih očiju mi je zaokupio pozornost.
"Naprijed, lijevi kut" prošaptala sam u Ethanovo uho. "Surađuj sa mnom." Okrenula sam se prema njemu te ovila blijede ruke oko njegova vrata. Nasmijao se te mi lagano poljubio vrat. Zavukao mi je ruku pod majicu te mi pomilovao leđa.
"Bijesna je." glas mu je bio opušten. Poljubila sam ga blizu usni te pogledala Janine. Obrazi su joj bili crveni a šake čvrsto stisnute. Bijesno me ošinula pogledom te nestala iza ugla. Nasmijala sam se te odmaknula od Ethana. "Nevjerojatno kako ju je lako razbjesniti."
"Nevjerojatno je to da sam bio s njom u vezi." rekao je napetim glasom.
"Kako to misliš?" upitah.
"Ne znam kako da ti to objasnim. Ona je zla. I ne zna voljeti. Ono što ona naziva ljubavlju je opsjednutost." smeteno me pogledao te ponovno obgrlio oko ramena. Mogla sam to shvatiti. Janine nije samo kučka. Janine kučka s velikim K. Misli da zbog svoje ljepote uvijek može imati koga i što želi. Priznajem, uistinu je lijepa, no sva njena umišljenost i pokvarenost kvare ček i njenu vanjsku ljepotu. A unutarnju nema.
Zaustavili smo se blizu stepenica za Zapadnu kulu, te je Ethan prislonio svoju ruku kraj portreta nekog mog davno umrlog pretka i gurnuo sivi kamen. Točno pet sekundi kasnije, masivno sivo kamenje se pomaklo u stranu, tvoreći tako četvrtastu rupu kroz koju je mogla proći jedna odrasla osoba. Ispustila sam tihi uzdah, te prošla kroz rupu u zatamnjenu prostoriju čiji zidovi su bili ukrašeni sa samo četiri baklje, od kojih je jedna trenutno gorjela. Na sredini prostorije se nalazio prekrasni ovalni bazen, s mnogo slavina.
"Mislim da za ovu prostoriju nitko ne zna. Barem nikada nisam naišao na nikoga ovdje kada sam se dolazio napiti ili okupati." Ethan mi je sa smješkom kazao vadeći iz svoje torbe dvije boce s alkoholom te iz položivši kraj najbliže slavine. "Ručnici su ondje" mahnuo je rukom prema lijevome zidu na kojem se nalazio nekoliko raznobojnih ručnika obješenih na male metalne kukice. "A badić ćeš si morati sama nabaviti." Odvrnuo je dvije slavine te je bistra voda potekla iz njih.
Spustila sam ruksak na pod. "Nema problema" jednostavno prošaptah te zažmirih. Pucnuh prstima desne ruke, te se sada umjesto moje svakodnevne odjeće na meni nalazio dvodjelni crni kupaći kostim. Prstima sam učvrstila dvije vezice na leđima te otvorila oči. Ethan je već bio u svojim kupaćim crnim boxericama nespretno slažući svoju odjeću kraj školske torbe. Izustio je tiho
Vau kada se okrenuo da me pogleda.
"Što je?" smeteno sam upitala.
"Ništa. Samo izgledaš
prejebozovno u tome badiću." izvijeno se nasmješio te mi pružio kristalnu čašu s prozirnom tekućinom. Namrštila sam se na riječ
prejebozovno. Nikada sebe nisam smatrala takvom, i bilo mi je neobično čuti to od njega. Otpila sam gutljaj meni najdražeg alkohola te sjela kraj njega. On je u ruci držao kristalnu čašu ispunjenu napitkom boje meda čiji miris me pomalo pekao za nosnice. Neko vrijeme smo jednostavno sjedili u tišini promatrajući kako se bazen puni vodom i ispijajući svoj alkohol.
"Sviđaš mi se." odjednom se okrenuo prema meni te rekao. Ispljunula sam gutljaj vodke skoro se ugušivši. "Žudim da te poljubim, milujem."
"Ethan," prekinula sam ga. "Ne smijemo. Ne možemo." odložila sam čašu te ga pogledala u oči. Odlučno sam izrekla te riječi, koliko god se moje tijelo njima protivilo. Svaki dio moga tijela je žudio za njegovim dodirom. Tako je bilo otkad smo se upoznali.
"Zašto? Reci mi zašto ne bismo smjeli."
"I sam znaš da smo u rodu! Čak i ovaj dvorac nosi naše ime.." zadrhtala sam kada me primio za ruku.
"Ni ti ni ja nismo nastavci Julianine i Derrickove loze. Julia je bila sestra tvoje prapra, i tako dalje, bake, a Derrick je bio najmlađi brat mog prapraprapradjeda. Znači nismo povezani krvlju." približio mi se na nekoliko centimetara. Još uvijek zagledana u njegove oči rekla sam: "Kako znaš?"
"Zadnjih par dana sam bio zauzet proučavanjem rodoslovnog stabla obitelji Black i Thorn." osjetila sam whisky u njegovom dahu.
Moj um se i dalje protivio mome tijelu. "Ali-i..."
"Znam da ti se sviđam. Vidim to u svakom tvom pogledu. Ništa nas ne spriječava." prošao mi je usnama preko ključnih kosti.
"Previše si popio.." prošaptala sam zabacivši glavu iza i isprsivši se. Odavno sam izgubila tu bitku.
"Jesam." jednostavno reče te prislonio svoje tople usnice na moje hladne. Gurnuo me na hladan pod milujući mi usnice jezikom, izluđujući me svojim rukama. Pokušavši ubrzati stvar skinula sam gornji dio svog badića te gurnula Ethana u bazen. Požudno me povukao sa sobom u vodu naslonivši me na popločeni zid bazena. Rukama mi je milovao poprsje, usnicama plovio preko mojih ključnih kosti i vrata. Strastveno sam mu se prepustila sklopivši oči i prolazeći mokrim rukama kroz njegovu kosu.
*Znam da se u prvom djelu posta uopće ne naslućuje da se Lizzie sviđa Ethan, ali jednostavno nisam odoljela ovom zadnjem dijelu.
