uvod
Pero se kretalo samo od sebe, ispisujući crna slova po papiru osvjetljenom samo jednom malom stolnom svjetiljkom. Crnokosa prilika u sjeni pucnula je prstima te je pero bezglasno palo na glatku površinu stola. Začulo se tiho kucanje na vratima te su se ona otvorila.
"Gospodine Stone, Ellisabeth Thorn je upravo stigla na Akademiju", mlada žena pod kukuljicom prišla je stolu ostavivši vrata otvorena.
"Odlično! Još malo, i Proročanstvo će biti ispunjeno", Roger Stone reče te presavine papir i stavi ga u omotnicu. "Odnesi ovo Katherine", pruži ženi omotnicu, te se ona nakloni i izađe iz prostorije. Roger Stone se nasmješio sam sebi, čestitajući si na pronicljivosti i sposobnosti. Dopustio je da mu se misli nakratko vrate na Proročanstvo.
Moć izgubljena davno prije,
biti će ponovno pronađena,
kada nasljednica stupi u dvorac što krije
drevnu magiju koja biti će probuđena.
Da, Proročanstvo će biti ispunjeno, a mi ćemo biti ovdje da ukrademo moć, pomisli te se zagrne plaštem i izađe iz prostorije.
* * *
"Oprosti, možeš li mi pomoći?", prišla je djevojci crne kose. Njena oba kovčega su lebdjela kraj nje. Djevojka joj se osmjehnula.
"Da, naravno, što trebaš?"
"Možeš li mi reći gdje je istočna kula? Tamo bi mi trebala biti soba."
"Nemoj zezat! Tu sobu nitko ne dobiva!", crnokosa djevojka iznenađeno uzvikne. "Dođi, odvest ću te tamo. Inače, ja sam Lana Maundrel", pružila joj je ruku te se sramežljivo osmjehnula.
"Ellisabeth Thorn", Lizzie prihvati njenu ruku. "Drago mi je."
"Oh! To si ti! Dobrodošla na Akademiju, napokon", Lana se zasmijulji te joj rukom pokaže da je slijedi. Popele su se stepenicama te krenule lijevim hodnikom. Naposljetku su se uspele još jednim zavojitim stepenicama te zaustavile pred velikim drvenim vratima. Lizzie je gurnula starinski ključ u bravu te su se vrata otvorila. Soba je bila prekrasna. Bila je okrugla, kao što je i kula bila. Kroz četiri visoka prozora širio se pogled na prekrasan perivoj i udaljeno jezero. Pod najdesnijim prozorom se nalazio radni stol, a kraj najlijevijeg prozora stajao je veliki ormar od hrastova drva. Kraj ormara se nalazio veliki krevet od hrastova drva s crvenim baldahinom, i crvenom posteljinom, a kraj njega stolić za uređivanje s velikim zrcalom. Lizzie pucne prstima te kovčezi padnu na pod i otvore se. Drugi pucket prstima i naredba "Spremi!" uredno su posložili njenu odjeću u hrastov ormar.
"Soba je prekrasna!" Lana očarano priđe krevetu te sjedne kraj Lizzie koja je već ležala na njemu.
Nakon nekog vremena Lana ustane. "Hajde, idemo u blagavaonicu. Mora da si gladna." U tom trenu se Lizzien želudac oglasi i ona shvati koliko je zapravo gladna.
"Pokaži mi put!" Lizzie reče, sretna što je tako brzo pronašla prijateljicu koja joj može pokazati dvorac. Blagavaonica se nalazila na prvome katu, skrivena iza velikih drvenih vrata.
"Uvijek je poslužen švedski stol. Samo izabereš što želiš jesti", objasni joj Lana. "Ali pazi, iako nešto izgleda fino, ne znači i da je fino. Recimo, ovo tu", uperila je prst u zdjelu punu nečega što je izgledalo kao bolognes. "To je mljeveno salamanderovo meso. Odvratno", iskrivila je lice u grimasi te na svoj tanjur stavila nekoliko žlica nečega što je izgledalo kao rižoto s piletinom. Lizzie se poslužila istime kao i Lana, pouzdajući se u njen ukus. Kada se okrenula sudarila se s nekime.
"Oh, oprosti!", odmaknula se te pogledala u lice osobe s kojom se sudarila. Neuredna, nepočešljana kosa krasila je njegovo potamljelo lice. Njegove tamne oči, toliko tamne da se njegove zjenice nisu vidjele, pogledale su je.
"Sve O.K. Nisam te prije viđao ovdje, nova si?", upita je a usnice mu s trznu u iskrivljeni smiješak. Lizzie kimne glavom.
"Ethan Black, drago mi je."
"Ellisabeth Thorn, također."
*Novi blog. Nova priča.
Nema veze s Harry Potter svijetom, nije čak ni inspirirana njime. Najvjerojatnije ću pisati u 1. licu, ovo je bio tek uvod. Ne znam kojim će tijekom radnja ići, ali jednostavno nisam odoljela pravljenju novog bloga kad sam dobila inspiraciju. Likove za sada ne primam.
Za ovaj blog sam obavijestila ljude do čijeg mi je mišljenja jako stalo, i nadam se da će svi biti iskreni u svojim kritikama.
I da, dizajn je moje djelo. Jako sam ponosna na njega *smiješak*.
